Zašto Genezis KAN (Pétisó)?

2026. новембар 16., Понедељак

Zašto Genezis KAN (Pétisó)?

Kada su otkupne cene poljoprivrednih proizvoda niske, a nedostatak padavina ili dugotrajna suša smanjuju prinose, ratarska proizvodnja može biti slabo isplativa ili završiti s gubitkom. U takvim uslovima izbor azotnog đubriva dobija poseban značaj. Svaki detalj u tehnologiji proizvodnje, od izbora đubriva do načina njegove primene, može uticati na ekonomski rezultat gazdinstva.

Kvalitet đubriva koje proizvođač kupuje i primenjuje zato je jedan od glavnih kriterijuma pri izboru. Njegov značaj najlakše se uočava u praksi. Cilj ovog teksta je da ukaže na razlike između đubriva koja su po nameni, oznaci i izgledu slična. Razlike koje na prvi pogled deluju neznatno mogu uticati na to koje ćemo đubrivo izabrati i da li će se ulaganje u njegovu primenu isplatiti.

Dolomit u sastavu đubriva Pétisó

Pétisó je originalni mađarski proizvod koji se proizvodi više od 90 godina. Razvijen je kao azotno đubrivo koje biljkama obezbeđuje neophodne hranljive elemente i doprinosi očuvanju hemijskih svojstava zemljišta. Za taj drugi efekat posebno je važan visok sadržaj dolomita, koji iznosi 228 kg po toni proizvoda.

Kisela zemljišta su iz više razloga nepovoljna za ratarsku proizvodnju. Biljke na njima slabije usvajaju pojedine hranljive elemente, pa se gubici u iskorišćenju fosfora procenjuju na oko 50%, a azota i kalijuma na po 23%. U zavisnosti od pH vrednosti zemljišta, ti gubici mogu biti i veći.

Kisela reakcija zemljišta usporava nitrifikaciju, smanjuje prirodnu sposobnost zemljišta da snabdeva biljke azotom i slabi aktivnost zemljišnih bakterija koje vezuju atmosferski azot. Biljkama je zbog toga na raspolaganju manje azota.

U zemljištu se mogu nagomilati amonijumovi joni, koji u visokim koncentracijama mogu delovati toksično na biljke, naročito u uslovima suše. U kiseloj sredini povećava se i rastvorljivost gvožđa, aluminijuma i mangana, što može izazvati fitotoksične efekte. Gvožđe i aluminijum ujedno snažno vezuju fosfor, pa on biljkama postaje teže pristupačan.

Pétisó kao izvor kalcijuma sadrži dolomit, odnosno kalcijum-magnezijum karbonat. U mnogim drugim đubrivima ovog tipa, poznatim i pod oznakom KAN, kao izvor kalcijuma koristi se krečnjačko brašno ili druga jedinjenja kalcijuma dobijena iz sporednih proizvoda. Ti materijali ne obezbeđuju magnezijum.

Uloga kalcijuma i magnezijuma u ishrani biljaka

Dolomit u đubrivu Pétisó doprinosi poboljšanju svojstava zemljišta i predstavlja izvor kalcijuma i magnezijuma. Oba elementa imaju važnu ulogu u izgradnji biljnih tkiva, metabolizmu i procesima kojima biljka obezbeđuje energiju.

Kalcijum je važan sastojak ćelijskih zidova i doprinosi stabilnosti ćelijskih membrana. Omogućava rast korena i izdanaka u dužinu i neophodan je za funkcionisanje meristemskih tkiva, u kojima se ćelije aktivno dele. Učestvuje u metabolizmu ugljenih hidrata i azota, doprinosi otpornosti biljaka na bolesti i stres, a u zemljištu podstiče nitrifikaciju.

Magnezijum se nalazi u središtu molekula hlorofila, zelenog biljnog pigmenta. Pri njegovom nedostatku slabe apsorpcija svetlosne energije i fotosinteza. U izraženim slučajevima fotosinteza može i prestati. Magnezijum aktivira brojne enzime koji učestvuju u fotosintezi i ćelijskom disanju, a važan je i za transport i iskorišćavanje fosfora. Učestvuje u sintezi ugljenih hidrata, masti i proteina, kao i u asimilaciji azota. Doprinosi i zaštiti biljaka od štetnog dejstva UV zračenja i ublažavanju toplotnog stresa.

Najzastupljenije ratarske kulture, u zavisnosti od ostvarenog prinosa, usvajaju između 30 i 80 kg magnezijuma po hektaru. Kalcijum i magnezijum biljkama su teže pristupačni u kiselim zemljištima, dok se iz zemljišta lakšeg mehaničkog sastava lako ispiraju. Zato ih je potrebno redovno nadoknađivati. Primenom đubriva Pétisó biljkama se istovremeno obezbeđuju azot, kalcijum i magnezijum.

Zašto je važna finoća mlevenja dolomita?

Prosečna veličina čestica dolomitnog brašna u đubrivu Pétisó manja je od 40 µm. Sitnije čestice imaju veću površinu po jedinici mase, pa dolomit brže reaguje u zemljištu, a kalcijum i magnezijum iz njega mogu se brže i efikasnije iskoristiti.

Približno 56 kg dolomita, koliko ga prema primeru iz originalnog teksta sadrži 250 kg đubriva Pétisó, pri veličini čestica od 1 mm ima ukupnu površinu od oko 120 m². Kada su čestice veličine 40 µm, ista masa dolomita ima ukupnu površinu od oko 3.000 m².

Prema ovom proračunu, dolomit u 250 kg đubriva Pétisó ima približno istu ukupnu površinu čestica kao 1.400 kg dolomita samlevenog na 1 mm. Veća površina po jedinici mase omogućava da dolomit pri istoj količini brže reaguje u zemljištu.

Joni kalcijuma i magnezijuma iz dolomita jače se vezuju za zemljišne koloide od jednovalentnih jona kao što su kalijumovi i amonijumovi. Mogu ih istisnuti sa mesta vezivanja u zemljišni rastvor, odakle ih biljke mogu usvojiti.

Poređenje sa ureom i amonijum-nitratom

Nitrogénművek proizvodi i ureu i amonijum-nitrat. Ipak dajemo prednost KAN-u (Pétisó) zbog toga što primena uree i amonijum-nitrata doprinosi zakiseljavanju zemljišta. Posledice zakiseljavanja mogu se odraziti na prinos, a primena materijala za kalcizaciju predstavlja dodatni trošak. Urea i amonijum-nitrat ujedno ne obezbeđuju kalcijum i magnezijum, koje biljke zahtevaju u znatnim količinama.

Deo amonijaka koji nastaje razlaganjem uree može se izgubiti isparavanjem u atmosferu. Autor navodi da taj udeo u pojedinim uslovima može dostići i 70%. Time se smanjuje količina azota dostupna biljkama, a emisije amonijaka doprinose zagađenju životne sredine.

Dr Csaba Varga, savetnik za poljoprivredu i viši stručnjak za razvoj, Nitrogénművek Zrt.